preskoči na sadržaj

Login
Korisnik:
Lozinka:
Korisni linkovi
Lista linkova je prazna
On-line savjeti - postavi pitanje


On-line savjeti - pročitaj odgovor

 


Poštovani učenici, zahvaljujem Vam se na upućenim pitanjima i ujedno ispričavam zbog čekanja koje je posljedica početničkih tehničke poteškoća prilikom izrade Projekta. Hvala na razumijevanju, pedagoginja.


Dragi Anonymus,
 
kao i drugim tvojim kolegama, i tebi se želim ispričati što se tek sada javljam. Razlog tome je moja odsutnost s posla.
Ako si našla/našao odgovor na svoje pitanje super, a ako nisi nadam se da će te moja razmišljanja potaknuti da ga pronađeš.
 
Prvo bih ti željela reči da iz svog osobnog i profesionalnog iskustva znam da se, svi mi ljudi, ponekad zapitamo " kako to da mi ne ide?"
Možda je bolje postaviti pitanje "što ja to radim da mi ne ide?"
Općenito možemo reči da za to postoje nekoliko  razloga, tj. možemo si odgovoriti na  neka  pitanja:
1.da li to stvarno želim ?
2. kakva očekivanja sam  si postavila ?( da li su moja očekivanja od sebe prevelika- slikovito volim reči - letvicu za skok uvis postavila sam si previsoko!!!!, da li se uspoređujem sama sa sobom ili se uspoređujem sa drugima, da li je vrijeme koje sam si postavila za ispunjavanje očekivanja realno ili nerealno...)
3. što radim da ostvarim svoja očekivanja? ( često nešto želimo, ali za to ostvariti ne poduzuimamo ništa, ili nas, to što poduzimamo ne vodi u smjeru postizanja cilja).
 
Odgovori na ta pitanja mogu nam pomoći da problem vidimo iz neke druge perspektive i nađemo neka svoja nova  rješenja ( dodala bih da ta rješenja  možda nisu uvijek idealna, ali su sigurno bolja od onoga kojeg sada imamo!!!!. ). Bitno je da se u ispunjavanju svojih želja i ciljeva usmjerimo prvenstveno na  sebe - svoje ponašanje, a ne na promjene kod nekih drugih ljudi ili okolnosti ( npr. profesor iz xxx predmeta je veoma strog i zahtjevan, a ja želim dobiti dobru ocjenu- mogu  očekivati da će se profesor promijeniti, smanjiti kriterije , otići iz škole ili bilo što drugo , ali na to ne mogu utjecati.Ono što sigurno mogu , i ovisi isključivo o meni je da se potrudim dobro naučiti gradivo- tada je šansa za dobrom ocjenom mnogo veća).  To naravno ne znači da uvijek mogu potražiti pomoć  dr ugih da svoj problem bolje rješim ( npr. prijatelj ili roditelj ili instrukcije- koji će mi pomoći  da neke  djelova koje ne razumijem lakše i bolje naučim ).
 Na kraju bih rekla još nešto što mislim da bi ti moglo biti  interesantno i korisno. Svi smo mi često skloni gledati i procjenjivati sebe iz perspektive  svega onoga što neznamo, u čemu smo neuspješni, što smo loše  napravili, što nam ne ide...Važno je da  sebe pogledamo i s druge strane-strane uspjeha-  SIGURNO ćemo vidjeti mnogo, mnogo onoga u čemu smo uspješni, što znamo, što nam ide, što smo dobro napravili,....Veoma često to NE VIDIMO ili PODRAZUMIJEVAMO  da je to "samo po sebi tako".
Moj prijedlog tebi je da svaki dan razmisliš "što sam danas dobro napravila/ napravio, u čemu sam bila uspješna/ uspješan?" i da se za to pohvališ.
 
Za kraj primi pohvalu od mene što si se javila/ javio!!!!!
 
 Pozdrav, psihologinja

Dragi Karlo Karlovac,
prvo ti se moram ispričati što tako dugo nisam odgovorila. Naime, bila sam neko vrijeme odsutna s posla, a nakon toga me dočekala "gužva" neriješenih poslovnih obaveza. Vjerujem da razumiješ jer si i ti vjerovato posljednjih tjedana nastave u "gužvi".
Tvoje pitanje je veoma interesantno i sigurno o njemu razmišljaju i traže odgovore generacije i generacije učenika, a i profesora!!!! 
Čini mi se da predmete matematike i fizike večina učenika "a priori" ( unaprijed) doživljava kao veoma teške, zahtjevne, komplicirane, nerazumljive,dosadne... predmete koje mogu razumijeti i naučiti samo  "rijetki pametnjakovići". Takav stav prema nekom predmetu kod učenika stvara otpor prema učenju, strah od neuspjeha ( znaš onu rečenicu " koliko god se trudio to nikada neću naučiti!!!!"), a time se smanjuje interes  za predmet i motiviranost za učenje, ali i očekivanja ( " mogu li ja to naučiti?da li da se uopće trudim kada neću uspjeti naučiti?, što će to meni ?....)
 
Da bi matematiku i fiziku dobro razumijeli i savladali gradivo  svakako je važno kontinuirano učenje jer se nova gradiva nadovezuju na stara, pa ako ne razumijemo "staro" gradivo teško ćemo razumijeti  novo.  Moram reči na svi ljudi nemamo isto razvijene različite sposobnosti, a za dobro razumijevanje matematike i fizike svakako je potrebno imati  sposobnosti matematičko-logičnog razmišljanja.  No, na sreću sposobnosti se vježbanjem mogu razvijati, pa tako i one sposobnosti potrebne za učenje matematike i fizike.
 
E, sad još samo kako zainteresirati učenike????
Odgovor nije jednostavan,  uključuje  više faktora: motiviranost učenika (  npr. " to me zanima, želim to razumijeti"), očekivanja učenika  ( npr. " ja to mogu!!"), konkretna ponašanja ( npr. aktivno praćenje nastave,postavljanje pitanja,  traženje rješenja, vježbanje...)što sve doprinosi dobrim rezultatima ( ne samo dobroj ocjeni nego i dobro osjećaju- npr. "osjećam se uspješnim,sposobnim,kompetentnim...") . 
Ono što bih htjela istaknutui je da mnogo lakše učimo kada se imamo dobre odnose sa ljudima uz koje učimo ( sa profesorima  i drugim učenicima ) i kada se zabavljamo ( učenje novih stvari ne mora biti dosadno, sjeti se samo koliko si stvari  naučio uz igru , opušteno - npr. neku igru na računalu, rezultate nogometnih utakmica, riječi pjesme ... ili bilo čega što tebe zanima).
 
Evo nekih prijedloga: neka gradiva možete učite i vježbate u malim grupica- nekoliko učenika zajedno; učenici sami pripremaju prezentacije, referate...; gradivo profesor ili učenici predstavljaju  na  konkretnim situacija ( npr. pokusi, primjeri iz života, primjena tih znanja u konkretnim zanimanjima....sve što bi pokazalo smislenost i upotrebljivost naučenog), neki gost- predavač koji u svom radu koristi znanja iz matematike ili fizike (npr. stručnjak iz astronomije, elektrotehnike, medicine......), organiziranje sata gdje učenici postavljaju pitanja i traže odgovore na stvari koje iz zanimaju iz tog predmeta; organiziranje kvizova....
To su samo neki prijedlozi kojih sam se sjetila, sigurna sam da ih ima još mnogo i da se ti i tvoji prijatelji iz razreda zajedno sa profesorom možete sjetiti još mnogo toga!!!!!!
Toliko od mene, veliki pozdrav sa željom da ti učenje matematike i fizike, a i svih drugih predmeta bude interesantno, zabavno i uspješno.
                                                                             
                                                                                                                                                Psihologinja

Dragi Karlo Karlovac,
prvo ti se moram ispričati što tako dugo nisam odgovorila. Naime, bila sam neko vrijeme odsutna s posla, a nakon toga me dočekala "gužva" neriješenih poslovnih obaveza. Vjerujem da razumiješ jer si i ti vjerovato posljednjih tjedana nastave u "gužvi".
Tvoje pitanje je veoma interesantno i sigurno o njemu razmišljaju i traže odgovore generacije i generacije učenika, a i profesora!!!! 
Čini mi se da predmete matematike i fizike večina učenika "a priori" ( unaprijed) doživljava kao veoma teške, zahtjevne, komplicirane, nerazumljive,dosadne... predmete koje mogu razumijeti i naučiti samo  "rijetki pametnjakovići". Takav stav prema nekom predmetu kod učenika stvara otpor prema učenju, strah od neuspjeha ( znaš onu rečenicu " koliko god se trudio to nikada neću naučiti!!!!"), a time se smanjuje interes  za predmet i motiviranost za učenje, ali i očekivanja ( " mogu li ja to naučiti?da li da se uopće trudim kada neću uspjeti naučiti?, što će to meni ?....)
 
Da bi matematiku i fiziku dobro razumijeli i savladali gradivo  svakako je važno kontinuirano učenje jer se nova gradiva nadovezuju na stara, pa ako ne razumijemo "staro" gradivo teško ćemo razumijeti  novo.  Moram reči na svi ljudi nemamo isto razvijene različite sposobnosti, a za dobro razumijevanje matematike i fizike svakako je potrebno imati  sposobnosti matematičko-logičnog razmišljanja.  No, na sreću sposobnosti se vježbanjem mogu razvijati, pa tako i one sposobnosti potrebne za učenje matematike i fizike.
 
E, sad još samo kako zainteresirati učenike????
Odgovor nije jednostavan,  uključuje  više faktora: motiviranost učenika (  npr. " to me zanima, želim to razumijeti"), očekivanja učenika  ( npr. " ja to mogu!!"), konkretna ponašanja ( npr. aktivno praćenje nastave,postavljanje pitanja,  traženje rješenja, vježbanje...)što sve doprinosi dobrim rezultatima ( ne samo dobroj ocjeni nego i dobro osjećaju- npr. "osjećam se uspješnim,sposobnim,kompetentnim...") . 
Ono što bih htjela istaknutui je da mnogo lakše učimo kada se imamo dobre odnose sa ljudima uz koje učimo ( sa profesorima  i drugim učenicima ) i kada se zabavljamo ( učenje novih stvari ne mora biti dosadno, sjeti se samo koliko si stvari  naučio uz igru , opušteno - npr. neku igru na računalu, rezultate nogometnih utakmica, riječi pjesme ... ili bilo čega što tebe zanima).
 
Evo nekih prijedloga: neka gradiva možete učite i vježbate u malim grupica- nekoliko učenika zajedno; učenici sami pripremaju prezentacije, referate...; gradivo profesor ili učenici predstavljaju  na  konkretnim situacija ( npr. pokusi, primjeri iz života, primjena tih znanja u konkretnim zanimanjima....sve što bi pokazalo smislenost i upotrebljivost naučenog), neki gost- predavač koji u svom radu koristi znanja iz matematike ili fizike (npr. stručnjak iz astronomije, elektrotehnike, medicine......), organiziranje sata gdje učenici postavljaju pitanja i traže odgovore na stvari koje iz zanimaju iz tog predmeta; organiziranje kvizova....
To su samo neki prijedlozi kojih sam se sjetila, sigurna sam da ih ima još mnogo i da se ti i tvoji prijatelji iz razreda zajedno sa profesorom možete sjetiti još mnogo toga!!!!!!
Toliko od mene, veliki pozdrav sa željom da ti učenje matematike i fizike, a i svih drugih predmeta bude interesantno, zabavno i uspješno.
                                                                             
                                                                                                                                                Psihologinja

Dragi Anonymous,
prvo ti se želim ispričati što se ranije nisam javljala ( razlog je moje odsustvo s posla).
Tvoje pitanje je veoma kratko i intrigantno!!!!
Pitaš se da li si normalan? Mislim da je to pitanje koje si svi mi ponekad postavimo.
Rekla bih da je pitanje " što je to normalno" ili "kada je to osoba normalna" pitanje koje godinama zaokuplja filozofe, psihologe, sociologe, teologe...
Eto, vidiš u koju skupinu ljudi spadaš!!!
 
Ukratko bih ti rekla da se pojam "normalnosti" tijekom povijesti, a i ovisno struci osobe koja se tim pojmom  bavi, razlikuje. Možda je najrasprostranjenjije mišljenje da je "normalno ono što karakterizira najveći broj ljudi određene skupnine" ( npr.  normalna tjelesna temperatura je nešto manje od 37stupnjeva C, normalno je da noću spavamo, a ujutro se budimo...). No, najveći broj ljudi neke skupine može karakterizirati određeno ponašanje, a da to ipak nije "normalno" ( npr. najveći broj mladih puši ili konzumira alkohol ili...). Mnogo više o različitim tumačenjima "normalnosti" sigurno možeš pronaći na internetu ili u knjigama iz područja filozofije, psihologije , sociologije...
 
Da se vratimo na pitanje vezano za "normalnost tebe". Ne zmam na što si mislio, na koja svoja  konkretna  ponašanja. Mogu ti odgovoriti samo općenito - svako naše ponašanje  ( ponašanje bilo koje osobe) u određenom trenutku ima za nas neki smisao, tim konkretnim ponašanjem nastojimo zadovoljiti neku našu potrebu, želju. Veoma često drugi ljudi koji gledaju naše ponašanje mogu reči da je ono " glupo, čudno,besmisleno", ali za nas u tom trenutku ima svrhu. Naravno, to ne znači da moje  ponašanje koje u tom trenutku zadovoljava moje potrebe je za mene i dugoročno dobro. Npr.   danas je lijep dan i moje želje su da ga proveden na moru, da odmaram, zabavljam se i uživam u suncu i moru. To odlučim i učinim- umjesto u školu ( gdje će  cijeli dan ispitivati , a ja nisam dobro naučila !!!! !) odem na more. Taj dan sam sigurno dobro zadovoljila sve svoje potrebe, ali da li ću  i dugoročno???? Što će biti s mojim ocjenama, hoću li biti pozitivno ocjenjena ili ću dobiti jedinicu, ponavljati razred, što će to za mene značiti,kako ću dalje ostvarivati svoje planove....).  Svako ponašanje koje izaberm ima i neku posljedicu, za mene  dobru ili n. Pitanje je da li izabirem ponašanja koja će imati za mene dobre posljedice ili ne. Birati ponašanja koja u ovom trenutku, ali i dugoročno zadovoljavaju moje potrebe je odgovorno ponašanje.
Mi uvijek sami biramo  svoja ponašanja i za njih smo odgovorni. Naravno, da svi mi nekada biramo ponašanja koja nose posljedice koje ne želimo. Bitno je da tu  "grešku" prepoznamo i u slijedećij situaciji učinimo neki bolji izbor za nas.
 
Evo, toliko od mene. Ako su ti moja razmišljanja interesantna i želiš razgovarati o svom pitanju " u četiri oka" bilo bi mi drago da se javiš!
Pozdrav , psihologinja

Dragi Chuck Norris,
prvo ti se želim ispričati što ti dugo nisam odgovorila. Razlog tome je što  neko vrijeme
 
Iz mog profesionalnog i osobnog iskustva mogu  ti reči da su problemi školske djece ( ali i sve druge djece, mladih,  a i odraslih ljudi) veoma različiti!!! - rakla bih da je svaka osoba neponovljiva , jedinstvena "priča".
Ono što općenito djecu školske dobi najviše muči podjelila bih u nekoliko kategorija:
- problemi vezani uz ispunajvanje školskih obaveza i odnosi  s profesorima ( slabe ocjene, nemotiviranost za učenje, loš odnos s profesorima...)
- narušeni odnosi s roditeljima ili članovima obitelji ( pretjerana kontrola roditelja, nebriga roditelja, nemogućnost dogovaranja, ...)
- loši odnosi s vršnjacima ( neprihvaćanje od strane vršnjaka, zadirkivanje, omalovažavanje....)
- odnos prema sebi ( prihvaćanje sebe, svog izgleda, samopoštovanje,  strahovi, psihosomatski problemi, dosada, očekivanja od sebe, planovi za budućnost...  )
 
U svakoj kategoriji, naravno ima još mnogo, mnogo različitih problema, navela sam samo neke. Ono što je  važno je da su svi ti ( i drugi ) problemi samo pokazatelji da je dijete nesretno tj. da ne zadovoljava svoje potrebe onako kako bi željelo ( naše osnovne psihološke potrebe su potrebe da budemo  voljeni i prihvaćeni, da  budemo uvaženi i cijenjeni, da budemo  slobodni  i da se zabavljamo).
Ako te ovo područje mladih i problema mladih zanima bilo bi lijepo da se uključiš u neku udrugu mladih ili udrugu volontera gdje ćeš sigurno imati prilike više se upoznati s problemima mladih, družiti se s njima, a vjerujem i steći dragocjena iskustva za sebe.
 
Pozdrav, psihologinja

Dragi Anonymus,
 
kao i drugim tvojim kolegama, i tebi se želim ispričati što se tek sada javljam. Razlog tome je moja odsutnost s posla.
Ako si našla/našao odgovor na svoje pitanje super, a ako nisi nadam se da će te moja razmišljanja potaknuti da ga pronađeš.
 
Prvo bih ti željela reči da iz svog osobnog i profesionalnog iskustva znam da se, svi mi ljudi, ponekad zapitamo " kako to da mi ne ide?"
Možda je bolje postaviti pitanje "što ja to radim da mi ne ide?"
Općenito možemo reči da za to postoje nekoliko  razloga, tj. možemo si odgovoriti na  neka  pitanja:
1.da li to stvarno želim ?
2. kakva očekivanja sam  si postavila ?( da li su moja očekivanja od sebe prevelika- slikovito volim reči - letvicu za skok uvis postavila sam si previsoko!!!!, da li se uspoređujem sama sa sobom ili se uspoređujem sa drugima, da li je vrijeme koje sam si postavila za ispunjavanje očekivanja realno ili nerealno...)
3. što radim da ostvarim svoja očekivanja? ( često nešto želimo, ali za to ostvariti ne poduzuimamo ništa, ili nas, to što poduzimamo ne vodi u smjeru postizanja cilja).
 
Odgovori na ta pitanja mogu nam pomoći da problem vidimo iz neke druge perspektive i nađemo neka svoja nova  rješenja ( dodala bih da ta rješenja  možda nisu uvijek idealna, ali su sigurno bolja od onoga kojeg sada imamo!!!!. ). Bitno je da se u ispunjavanju svojih želja i ciljeva usmjerimo prvenstveno na  sebe - svoje ponašanje, a ne na promjene kod nekih drugih ljudi ili okolnosti ( npr. profesor iz xxx predmeta je veoma strog i zahtjevan, a ja želim dobiti dobru ocjenu- mogu  očekivati da će se profesor promijeniti, smanjiti kriterije , otići iz škole ili bilo što drugo , ali na to ne mogu utjecati.Ono što sigurno mogu , i ovisi isključivo o meni je da se potrudim dobro naučiti gradivo- tada je šansa za dobrom ocjenom mnogo veća).  To naravno ne znači da uvijek mogu potražiti pomoć  dr ugih da svoj problem bolje rješim ( npr. prijatelj ili roditelj ili instrukcije- koji će mi pomoći  da neke  djelova koje ne razumijem lakše i bolje naučim ).
 Na kraju bih rekla još nešto što mislim da bi ti moglo biti  interesantno i korisno. Svi smo mi često skloni gledati i procjenjivati sebe iz perspektive  svega onoga što neznamo, u čemu smo neuspješni, što smo loše  napravili, što nam ne ide...Važno je da  sebe pogledamo i s druge strane-strane uspjeha-  SIGURNO ćemo vidjeti mnogo, mnogo onoga u čemu smo uspješni, što znamo, što nam ide, što smo dobro napravili,....Veoma često to NE VIDIMO ili PODRAZUMIJEVAMO  da je to "samo po sebi tako".
Moj prijedlog tebi je da svaki dan razmisliš "što sam danas dobro napravila/ napravio, u čemu sam bila uspješna/ uspješan?" i da se za to pohvališ.
 
Za kraj primi pohvalu od mene što si se javila/ javio!!!!!
 
 Pozdrav, psihologinja

Draga Ivana,

 

učenje je jedna od najtežih intelektualnih radnji. Da bi ono bilo uspješno neki preduvjeti moraju biti zadovoljeni. Predpostavljam da su tvoji prostorni i materijalni uvjeti zadovoljeni pa ću se onda osvrnuti na psihološke koji su često i najvažniji (sjeti se priča naših starih koji su učili u hladnoj prostoriji i uz svijeću). Psihološki preduvjeti prije svega podrazumijevaju postojanje motivacije da neku radnju obavimo, što znači da bi uspješno učila moraš biti motivirana. Ako nisi motivirana upitaj se koji je tome razlog. Jesi li zadovoljna školom koju si odabrala?, jesi li nesretno ili sretno zaljubljena? jesi li bezrazložno i stalno zabrinuta? Ako je razlog samo u nepostojanju radnih navika pokušaj si izraditi tjedni raspored učenja u kojem ćeš svaki dan učiti i postepeno povećavati vrijeme učenja (kao kod sportskih treninga da ne bi dobila "muscul fiber" mozga). Ako si na gore postavljena pitanja odgovarala pozitivno očekujem te da dođeš do mene gdje ćemo pokušati riješiti postojeće probleme. Puno uspjeha u učenju želi ti tvoja pedagoginja.  


Draga Pinky,

slažem se s tobom da ponedjeljkom imate previše sati (1.a zar ne?), ali iako ti to možda neće biti zadovoljavajući odgovor probaj razumijeti težinu organizacije rasporeda u našoj školi - dvije lokacije, nastavnici koji rade na dvije ili tri škole, jutarnje vježbe viših razreda i brojni drugi razlozi koji otežavaju organizaciju rasporeda našem satničaru. Uskoro se selimo na bivši Odjel kirurških bolesti pa se nadamo da će svima biti lakše. Do tada, Pinky, malo se strpi. Tvoja pedagoginja


Dragi punker.jeah,

globalno prihvaćena civilizacijska norma je da se na dogovorenu obvezu dođe točno na vrijeme. Točnost govori da je osoba odgovorna i organizirana, a pokazuje i poštovanje prema onima koji ga čekaju. Za one kojima stane auto, ili im je u zadnji tren pukla peta na cipeli postoji opće prihvaćen dogovor (ali nigdje zapisan) da se pričeka 15 minuta (tzv akademskih 15), što znači da 15 minuta morate pričekati da profesor dođe. Ukoliko ni tada nema profesora, dežurni je učenik dužan pedagoginju ili ravnateljicu škole obavijestiti o tome. Hvala na pitanju, tvoja pedagoginja.           


Dragi Netko Netkiću,

hvala ti na tom pitanju, drago mi je što si ga postavio jer to znači da o učenicima koji imaju problema razmišljaš, što je vrlo lijepa i humana moralna osobina. Na žalost problem je vrlo složen jer se prije svega treba otkriti razlog(zi) zašto je netko postao problematičan, odnosno, točnije je reči, zašto se netko počeo ponašati neprihvatljivo. Kao što i sam Netkiću znaš često se uzroci nalaze u neprihvatljivim obiteljskim odnosima koji su nepovoljno djelovali na emocionalni razvoj učenika još od najranijeg djetinjstva. Zato je rad s takvim učenicima vrlo složen i specifičan. Ali, ako znaš za nekog učenika koji se neprihvatljivo ponaša najviše što mu možeš pružiti je razumijevanje, ali ne poticanje ili ignoriranje, te ga obavezno uputi stručnoj osobi koja pomaže u rješavanju emocionalnih problema. Tvoja pedagoginja.


Dragi Luigi,

drago mi je što si postavio to pitanje, kao i uvijek razlog može biti jednostavan, a može biti i složen. Da se ne bi ponavljala pročitaj odgovor koji sam napisala Ivani, a ako nisi zadovoljan s njim ili je problem složeniji, dragi Luigi dođi do mene u ured pedagoginje pa ćemo se dogovoriti kako ti vratiti volju za učenjem. Tvoja pedagoginja


Dragi anonymus 1,

već sam gore odgovorila na tvoje pitanje pa pročitaj Ivanin odgovor. Kao i uvijek ukoliko je problem složeniji slobodno dođi do mene. Tvoja pedagoginja.     


Dragi EKDI,

učenje je jako, jako teško, jer je to jedna od najsloženijih intelektualnih radnji. Ali i mi si sami otežavamo učenje. Čekamo da nam se skupi gradivo pa nas onda glava zaboli od same pomisli što nas čeka. Da bi ti bilo malo jasnije koliko znači redovito učenje usporedit ću ti učenje s trčanjem. Zamisli si da Ti netko kaže kako sutra moraš u jednom dahu otrčati do Premanture!? Da li bi te od pomisli na predstojeći napor zabolila glava? Vjerojatno bi. Zamisli si sada da ti netko kaže kako u roku od četiri dana trebaš doći do Premanture. Tijekom prelaženja tog puta možeš se odmarati, pojesti nešto,  popiti, javiti se mobitelom dragim osobama i ukratko organizirati si put kako i kada ti želiš jer - imaš vremena. Jesi li skužio?  Tvoja pedagoginja.


Dragi anonymus 2,

odavno smo izašli iz pećina, a u rukama umjesto toljaga imamo druge alate (ili cvijet,  na primjer). Nitko se ne bi smio tući jer to jednostavno nije civilizacijski nivo. Svi se problemi (vjeruj mi) mogu riješiti razgovorom jer kad bi se problemi rješavali batinama i mi bi stručnjaci i nastavnici u profesionalnom radu upotrebljavali tu primitivnu vještinu. Tvoja pedagoginja


Patkica 22,

hvala na pitanju, stalo ti je do školskog uspjeha što je dobro, a da se ja ne bih ponavljala pročitaj odgovor Ivani i EKDI-u. Tvoja pedagoginja.


ON-LINE SAVJETI

Poštovani učenici i roditelji,

u današnjem vremenu globalne informatizacije često se nalazimo u situaciji u kojoj ne znamo kako ili s kim riješiti neki osobni problem. Kako bi Vam olakšali put do dobivanja pravovaljanog savjeta, stručno-razvojna služba Škole pokrenula je projekt "ON-LINE SAVJETI kojim ćete moći:

1. anonimnim putem postavljati pitanja stručnim osobama: pedagogu, specijalnom pedagogu za poremećaje u ponašanju, psihologu, logopedu, socijalnom radniku i policijskom djelatniku za maloljetnike,

2. uspostaviti prvi, neposredan i anoniman kontakt sa stručnjakom bez uputnice ili potrebe za osobnim dolaženjem u instituciju u kojoj ta osoba radi.

Molimo Vas da prilikom upisivanja upita naslovite od kojeg stručnjaka želite odgovor.

Zahvaljujemo Vam se na budućoj suradnji, školska pedagoginja

Kalendar
« Prosinac 2018 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji


Oglasna ploča

Brojač posjeta
Ispis statistike od 21. 2. 2014.

Ukupno: 248367
Ovaj mjesec: 1485




preskoči na navigaciju